| listopad, 2009 | ||||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
...
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Usla sam na prednja vrata, kako sam to uglavnom uvijek cinila, prosla pored niza stolica i lijepih prigusenih svjetala cekaonice s pogledima cekaoca na svome tijelu dakako, mahnula tajnici koja je vec naucila da je posve beznadno pokusati me zaustaviti I poput lopova, tiho, ali posve teatralno doleprsala u tvoj ured.
Lijepo izgledas, uvijek lijepo izgledas u tamnom odijelu, crnoj kosulji I bez kravate, nehajno zacesljanom kosom I sa sjajem duboko u ocima. Kladim se da nisi cuo ni rijeci sugovornika s druge strane telefonske zice, jer moja je nova haljina govorila mnogo vise od bilo koga drugog, pa i mene same.
Fascinantno je to kako pritiskom gumba upravljas svom silinom ljudi u svojoj maloj mocnoj tvrtci. Bilo je potrebno pretnaestak minuta da svi napuste svoja dotadasnja mjesta I krenu kuci blagoslovljeni vikendom ostavljajuci uredske prostorije napustenima i umornima.
Pogled iza glavnog stola za sastanke gledao je na zapad grada i sunce koje se utapalo u vecernjoj magli. Svjetla su se niz ulicu palila zajedno s pozudom u vrhovima tvojih prstiju. Njezno i sporo prelazio si mojim ramenima dok sam cekala da se zadnja ulicna svjetiljka upali. Kad je zasjala svojim blagim zutim sjajem, okrenula sam ti se i darovala ti osmijeh raspustivsi kosu. Pala je nehajno preko tvojih saka na moja ramena, da bi ju ti istim njeznim pokretima uklonio ljubeci mi vrat I obraze vrelo i nijemo.
Odgurnula sam te hineci nedostiznosi i gledajuci te u oci, otkopcala prvi gumb kosulje. Drski izazivacki miris muskog parfema me opio.
Obozavam ovaj dio. Otkopcajuci samo jedno malo, bljestavo crno dugme izazvala sam bujicu reakcija od kojih je bilo tesko izdvojiti najbolju. Mozda je prednjacila ona, koja je ovladala tvojom muskom strastvenoscu kad si me podigao pored onog ogromnog prozora u svijet drzeci me cvrsto za bokove ne bi li obujmila tvoje snazno tijelo svojim nogama. To je igra koja mi, kao i mnostvo drugih, doista ide od ruke.
I dok me nosis prema tamnom drvenom stolu od ebanovine, sapuces mi tako nevjerojatno njezne rijeci koje se gotovo kose sa situacijom u kojoj ih izgovaras. Kazem gotovo, jer ipak se radi o tebi i meni i nasim njeznim rijecima.
Obozavam monumentalnost tog stola dok mi spustas naramenicu s lijevog ramena. Sramezljivo te gledam. Ne znam zasto, ali slutnja koja me obuzima sa saznanjem sto slijedi, budi u meni djevojacke sramezljivosti i pod tvojim dodirima opet postajem djevojcica rumenih obraza, po ne znam koji put.
Cinis to poput umjetnosti, spustajuci usne na ogoljeno rame usputno pruzajuci ruku do mog lijevog gleznja sve do koljena prolazis brzopotezno da uskladis rad usana i ruke dok drugom, svejednako kao nekad, dok smo bili klinci vucarajuci se po autima, mrsis mi kosu.
A onda na prepad ulovim tvoje usne koje sam vjesto izbjegavala do sada i u njeznom, harmonicnom slijedu ja te doista ljubim uz spor dodir tvoje ruke prema bedrima koja je malocas pohlepno zurila koljenu.
Dok me tako volis, otkopcavam jos jedno dugme, potom jos jedno i tako redom sve do tamne kopce pojasa koja se uvijek bez borbe preda. Ti medutim, imas jos starih nesuglasica s mojim gacicama na vezanje iako to I nije neka ogromna filozofija kao ona o vodenju tvrtke. Pratim tvoje podlaktice sve do saka ispod svoje haljine i u samo jednom potezu umjesto tebe odvezujem svilene trakice. I smijem ti se, ne mogu si pomoci.
Glumis uvrijedenost grizuci mi vrat, ali odvise pazljivo da bih to shvatila kao prijetnju.
A onda tvoje ruke privlace moje bokove na rub stola, moju nogu smjestas sebi oko struka praveci si prolaz do mjesta gdje mi bedra disu i privijas me cvrsto uz sebe oslanjajuci se na nocno crni stol koji ne podrhtava ni upola toliko kao sto trepere nasa srca.
Ulazis brzo i isprva povrsno. Ne micuci se ljubis me jos neko vrijeme jer znas da to volim sve dok mi ne dosadi i dok ti se ne predam. Dises glasno meni u uho, izazivajuci me. Sapcem ti da ne prestajes iako znam da neces, pa u savrsenom skladu trenutka svrsavamo zajedno u tisini prostorije za sastanke dok se na veliki prozor prema zapadu spusta kasna jesenja kisa.
Jutro je bilo hladno za kraj lipnja, a soba za iznajmljivanje u potkrovlju planinarskog doma mračna. Iskrala sam se iz kreveta promrzlim korakom do prozora i ustanovila da sitna kiša bode meku travu i uzrokuje podrhtavanje svježe zelene šume. Nasmiješih se. On je još spavao na sredini kreveta s dijelom plahte pod ramenom koji sam namjestila umjesto sebe kad sam ustala. Ima tako spokojno lice dok spava. I smiješi se, plaho. Da nije visok gotovo dva metra i pri tom veći od kreveta samog, možda bih ga usporedila s djetetom. Ovako je samo dečko, i to moj.
Prekidač u kupaonici izdajnički je škljocnuo i dečko se okrenuo na bok. Zastala sam čekajući da progleda, ali nastavio je ravnomjerno disati, pa sam nastavila potragu za toplinom vode, a potom omotana u ručnik izašla bosonoga u sobu. I dalje je spavao.
Soba do naše ispunila se tihim koracima i hihotanjem. Ana i Davor bili su budni i sudeći prema prigušenim zvukovima škripanja drveta, itekako budni. Obukla sam haljinu i pospremila uokolo naše stvari, a potom se nečujno zavukla natrag u njegov zagrljaj.
"Opet si sva ledena. Smrt moja mala." šaptao je neotvarajući oči.
Omotala sam se njegovom rukom i prislonila leđa na njegova prsa. Grijao me nježno i stalno, poželjela sam da osjećaj potraje...
"... i mirišeš po onom nečemu finom." smješio se isprepličući prste s mojima.
"Po sebi." hihotala sam se i ja.
A potom me je poljubio onako dugo i sporo pusteći ruci da radi što sama naumi putujući mojim ramenima, rebrima i koljenima kao kakav vješt mornar. Položila sam dlanove na njegove obraze pune sitnih bodljica od neobrijane brade, a on me okrenuo sebi na trbuh i obgrlio oko struka. Bila sam toliko manja od njega i mogao je samnom što je želio, a uvijek je želio ono što mi se sviđalo.
"Moramo ići." požurivala sam ga ne mičući se s njegovih prsa.
"E, pa, digao bih se ja da mi neko malo biće ne smeta, ovako sam primoran ostati okupiran i posve nemoćan." zadirkivao je glumeći slabost neke žrvte.
Odskakutala sam na drugi kraj sobe i prislonila uho na zid od grubog drveta. Široko sam se osmjehnula Marku koji je još uvijek lijeno ležao posred izgužvanih plahti i razbacanih jastuka.
"Mora da su nam golupčići s druge strane opet živahni danas." uputila sam izjavu preko sobe.
"Kao i ti, ne?" odvatio mi je ustajući s kreveta u potrazi za odjećom. Njegovo pomicanje pratio je i pokrivač, a na krevetu se ukazala mala mrlja svjedočanstva od sinoć.
Marko je pratio moje reakcije i to baš svaku.
Oblačeći bokserice, dodao je; "ne zamaraj se, teta čistačica će imati posla, a mi ćemo ionako tad već biti daleko..." Osmjehnuo mi se prilazeći. Nisam mogla ne odvratiti osmjehom.
Poljubio me u čelo i rekao da me voli.
Već smo dovršavali doručak nabacujući se sa šečerom kad je Davor sišao posve rasčupan i odjeven u jučerašnju trenirku s nevjerojatnim sjajem u očima i širokm osmjehom. Marko se zavalio s šalicom kave obgrlivši me drugom rukom oko ramena i jasno, nije propustio priliku da se našali na račun Davorove radosti.
"Onda, bila je zanimljivo dobra večer, zavodniče?" tiho je podbadao.
Davor mu je sjeo sučelice i ignorirao pitanje i dalje se smiješeći.
"Gdje je Ana?" ubacila sam se u razgovor.
"Razgovara s mamom, sad će ona." pjevušio je Davor grabeći žitne pahuljice i tost i marmeladu i još milijun stvarčica na tanjur. Minutu kasnije se pojavila Ana s istim nepokolebljivim izrazom krajnjeg veselja na licu.
Razgovor je tekao zadirkivajuće, ali prisno. Uglavnom smo se smijali njihovim sinoćnjim avanturama te nešto prije polaska Ana je zaključila da bi bilo dosta o njima i napokon skinula pogled s Davora uputivši ispitivački pogled nama s druge strane stola.
"Onda, vama je bilo zanimljivo kartati cijelu noć?" priupitala je gledajući me u oči. Zahihotala sam se i spustila pogled igrajući se s priborom za jelo.
"Ma neee, mi smo se naspavali." rekao je Marko vrckavo i poljubio me u obraz.
Davor se cerekao cijelo vrijeme stojički podnoseći šale na svoj račun, no u tom je trenutku ispalio posve bez susprezanja gledajući Anu.
"Daj pogledaj ih, pa jesu se." i nastavio se cerekati.
I nismo morali ništa priznavati i sve je bilo savršeno dražesno i smiješno i bilo je vrijeme da krenemo.
Plavi Ford vozio se ispred nas, a sunce se izmjenjivalo s rijetkim kišnim kapljicama dok smo se vozili kroz šume i selca prema gradu. I baš dok smo izlazili iz sela prije glavne ceste, poželjela sam još jednom odstupati od planova. Okrenula sam se s prednjeg sjedala tražeći mobitel po torbi iza.
"Što izvodiš, malac?" Marko me upitno gledao dok sam tipkala pjevajući uz radio.
"Male radosti, eto što." odgovorila sam kad je došlo izvješće za poruku Ani. Poruku da nas ne čekaju.
Odvezala sam zaštitni pojas, a alarm je počeo prijeteće zviždukati.
Na Markovo sveopće iznenađenje, premjestila sam se na stražnje sjedalo i prije no što je uspio išta priupitati, počela sam ga ljubiti po vratu šaputajući upute da stane s lijeve strane na šumskom putu gdje počinju visoka stabla.
"Sara, zakasnit ćemo na..." pokušavao je racionalno razmišljati no moja ga je ruka prekinula spuštajući se trbuhom do njegovog međunožja. Bilo je to ludo kočenje i parkiranje u samo nekoliko sekundi. Na takvoj vožnji bi mu i sam Vin Diesel zavidio. Sunce je zamaklo iza oblaka i radosna je kišica opet padala. Radio je ostao upaljen, a Marko mi se pridružio u udobnosti stražnjeg dijela auta. Ljubio me nježno i istovremeno nevjerojatno pohlepno. Njegovi obrazli grebali su moje u strasnom vrtlogu požude. Obje ruke počivale su mu ispod moje haljine i pomalo nespretno odvezivale gaćice s vezicama. Smijala sam mu se. Meni je otkopčavanje uvijek išlo iznimno lako.
Sjela sam mu u krilo osjećajuci bubnjanje vlastita srca uz njegovo. Više nije bilo hladno iako su vrata pored nas ostala otvorena. Moja bijela haljina padala je preko njegovih podlaktica dok je šake položio na moj sruk držeći me čvrsto uz sebe. Drhtala sam jer me ponovno zaboljelo. I isprva se nisam imala hrabrosti micati.
Strpljivo me čekao utiskivajući niz poljubaca u moj vrat i ramena.
Trebala je čitava minuta da prvotna bol nestane, a potom smo našli sklad uzdisaja i njihanja prateći ritam vjetrovitosti u krošnjama drveća oko nas.
Njegova lijeva ruka prolazila je duž mojih znojnih leđa, a desnom je mrsio moju kosu na predivan način koji, usudila bih se reći, graniči s umjetnošću.
Osjetila sam njegov vrhunac duboko u sebi s pratećim toplim osjećajem oko srca.
Dahtao je neko vrijeme držeći me blizu, a potom bez riječi polegao me pored sebe i prije no što sam se snašla, širio mi je koljena poljupcima izvodeći jezikom varijacije na temu ritma pjesme koja je baš tad svirala. Čula sam samo ritam bubnjeva daleko u pozadini. U trenutku svršavanja pogled mi je uhvatio zamagljen prozor iza moje glave, a onda sam zatvorila oči i pratila kapljice znoja koje su mi se kotrljale vratom.
Ništa nije bilo bitnije od tih kapljica tada.
